Monitoring provođenja antikorupcijskih politika u Bosni i Hercegovini

1. Finansiranje političkih partija

Ocjena: ★☆☆

Finansiranje političkih partija prati izvore finansiranja političkih stranaka, korišćenje ovih finansijskih sredstava, analizira zabranjeni prilozi i aktivnosti, kao i finansijska kontrola političkih stranaka, obaveza vođenja poslovnih knjiga i podnošenja finansijskih izvještaja i slično.

1.1. Bosna i Hercegovina

1.1.1. Analize

1.1.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★☆☆

Finansiranje političkih partija u BiH je regulisano poglavljem 15 Izbornog zakona, Zakonom o finansiranju političkih stranaka i nizom podzakonskih kata. Poglavlje 15 Izbornog zakona reguliše obavezu podnošenja predizbornih i postizbornih finansijskih izvještaja, njihov sadržaj, ovlaštene podnosioce, ovlaštenja Centralne izborne komisije (u daljem tekstu: CIK), obavezu podnošenja izjava o imovinskom stanju kandidata, ili izvještaji izabranih članova vlade, i određuje maksimalan iznos sredstava koje politički subjekt može potrošiti za finansiranje predizborne kampanje.

Zakonom o finansiranju političkih stranaka se regulišu način i uslovi pod kojima političke stranke i članovi političkih stranaka koji djeluju u njihovo ime osiguravaju sredstva za rad, tj. definišu se izvori finansiranja, korišćenje finansijskih sredstava, definišu se zabranjeni prilozi i aktivnosti, finansijska kontrola političkih stranaka, obaveza vođenja poslovnih knjiga i podnošenja finansijskih izvještaja, nadležnost i uloga CIK-a, te sankcije za nepoštivanje odredbi. Ipak, zakonski okvir sadrži suštinske nedostatke koji otvaraju prostor za brojne zloupotrebe:

Zakon ne stimuliše upotrebu bankovnih računa za sva primanja i plaćanja političkih partija, i dopušta mogućnost upotrebe nekoliko bankovnih računa, što za posljedicu ima korištenje gotovog novca i otežava finansijsku kontrolu;

Nepostojanje obaveze objavljivanja kompletnih finansijskih izvještaja;
Nedovoljna transparentnost računa i aktivnosti subjekata koji su u vezi, direktno ili indirektno, sa političkom strankom;
Nepostojanje nadzora nad troškovima stranaka;
Neadekvatne sankcije koje ne odgovaraju počinjenim prekršajima;
Nepostojanje razlike između redovnih i troškova kampanje;
Zakon ne razgraničava stranačku od javne funkcije, stavljajući rukovodioce institucija u povlašteni položaj.

Iako su izmjene izbornog zakonodavstva bile stalna tema tokom 2023. godine nije bilo unapređenja zakonskog okvira, niti zakona koji se tiču finansiranja političkih partija. Podsjećamo, osiguranje transparentnosti finansiranja političkih partija predstavlja jedan od 14 prioriteta koje je EU postavila za BiH u svom Mišljenju o zahtjevu za članstvo u EU u maju 2019. godine. Uprkos brojnim inicijativama i pokušajima da se poboljša zakonodavstvo i da se implementiraju GRECO preporuke, propisi još uvijek adekvatno ne adresiraju mnoge zloupotrebe.

1.1.1.2. Implementacija

Ocjena: ★☆☆

Centralna izborna komisija (CIK BiH) je nadležna za primjenu Zakona o finansiranju političkih partija u BiH. Prema Zakonu političke partije su obavezne dostaviti godišnje finansijske izvještaje, kao i postizborne finansijske izvještaje CIK-u, koja ima nadležnost da provjerava tačnost prihoda, ali ne i drugih dostavljenih podataka, zbog čega je neophodno uspostaviti reviziju troškova. nadzor nad finansiranjem stranaka od strane CIK-a BiH je ograničen zakonskim okvirom i nedostatkom resursa, što dovodi do neblagovremenog otkrivanja kršenja zakona i zloupotreba, a kaznene mjere koje se primjenjuju nisu dovoljno oštre da bi motivisale političke stranke da se pridržavaju propisa.[1] Iako su izmjenama zakona iz 2016. godine nadležnosti CIK BiH proširene, ova institucija se i dalje suočava sa nedovoljnim kapacitetima Službe za reviziju, na što godinama ukazuju GRECO, OSCE/ODIHR, TIBIH, ali i Europska komisija u izvještajima za BiH. Većina problema u implementaciji zakona i osiguranju transparentnosti finansiranja političkih partija u BiH proizlazi iz nedostataka u samom zakonu koje je neophodno otkloniti u skladu s GRECO preporukama.

Aktuelni zakon ne tretira jasno razliku razliku između troškova kampanje i redovnih, operativnih troškova političkih stranaka u toku kampanje, što otežava nezavisnu verifikaciju nivoa troškova kampanje. Također, nije jasno definisana nadležnost CIK-a u pogledu revizije troškova političkih stranaka, niti se promoviše korišćenje jedinstvenih bankovnih računa za transakcije političkih stranaka, što je ključni kriterijum za uspostavljanje efikasne kontrole nad finansiranjem stranaka. [2]

Još uvijek je neprimjenjiva odredba Zakona o finansiranju političkih stranaka koja obavezuje stranku da iznose koji premašuju limit na prihode od imovine ili dobrovoljne priloge uplate u budžet, s obzirom na dugogodišnji nepromijenjeni stav Ministarstva finansija i trezora da se ova sredstva ne mogu uplatiti u budžet jer nije poznat njihov izvor, zbog čega ovo Ministarstvo odbija izdati instrukcije za uplatu ovih sredstva au budžet, što dodatno onemogućava adekvatno sankcionisanje stranaka.

Kada je riječ trendovima u transparentnosti finansiranja stranaka, u Izvještaju o provođenju zakona iz nadležnosti Centralne izborne komisije BiH u 2023. godini primijetno je da stranke sve manje prijavljuju donacije pravnih lica, a uslijed prethodno izrečenih sankcija zbog primanja donacija pravnih lica koja sklapaju ugovore sa organima izvršne vlasti. Tako je su stranke tokom 2023. godine prijavile tek 2,09% priloga pravnih lica u ukupnom izvoru finansiranja političkih stranaka, što je dodatno smanjenje u odnosu na prethodnu godinu.[3]

Prema podacima CIK, stranke su 2022. iz budžeta na svim nivoima vlasti dobile 19,6 miliona KM, što predstavlja povećanje u odnosu na prethodne godine i iznosi 65,61% od ukupnog izvora finansiranja političkih partija u BiH.[4]

[1] TI BiH, Monitoring izborne kampanje 2022, Preuzmite pdf

[2] TI BiH, Monitoring izborne kampanje 2022, Preuzmite pdf

[3] CIK, Izvještaj o provedbi zakona iz nadležnosti CIK BiH u 2023. godini, Izvjestaj o provodjenju zakona iz nadleznosti CIK BiH u 2023 (pdf)

[4] Ibid

1.1.2. Preporuke

TIBiH je prethodnih godina kontinuirano zagovarao unapređenje zakonskog okvira i implementaciju GRECO preporuka, sa ciljem da se osigura transparentnost u finansiranju političkih partija, ali i da se otklone sve moguće zloupotrebe u izbornim kampanjama. Konkretno, preporuke se odnose na:

uvođenje jasnijih nadležnosti CIK-a u pogledu revizije troškova stranaka;
uvođenje obaveze korišćenja jedinstvenih bankovnih računa, tj. jednog računa za redovno finansiranje i drugog za finansiranje izborne kampanje;
uvođenje obaveze poslovanja isključivo putem bankovnih računa, što se odnosi i na uplate donacija i svih drugih transakcija;
uvođenje obaveze objavljivanja godišnjih finansijskih planova i programa zajedno sa finansijskim izvještajima, u zadatim rokovima, kao i propisivanje sankcija za neobjavljivanje;
unapređenje uvedenih odredbi o zabrani korišćenja javnih resursa u svrhu promocije stranaka kojima bi se pokrile najvažniji oblici zloupotrebe;
obaveza objavljivanja kompletnih finansijskih izvještaja, uključivši i rashode;
proširenje zabranjenih izbora priloga i na druge javne organe, uključujući i pravna lica koja primaju podsticaje i sl.
obustava isplate budžetskih sredstava kao jedne od sankcija za kršenje odredbi o zabranjenim aktivnostima.
uvoođenje odredbi o zabrani korišćenja javnih resursa u svrhu promocije stranke
definisanje rokova i sadržaja izvještaja koje stranke same objavljuju na web stranicama
detaljnije raščlanjivanje prekršaja u segmentu propisanih sankcija, te uvećanje raspona sankcija

Pored odredbi koje se odnose na unapređenje transparentnosti finansiranja, neophodno je uvođenje mehanizama za prevenciju zloupotreba javnih sredstava, funkcija i institucija tokom izborne kampanje.

Ovi mehanizmi između ostalog, odnose se na:

ograničenja budžetske potrošnje u predizbornom periodu,
zabranu plaćenog oglašavanja institucija koja bi favorizovala političke subjekte u toku izborne kampanje,
detaljno razgraničenje javne od stranačkih funkcija, odnosno pojavljivanja funkcionera u svojstvu javnih funkcija ili kandidata na izborima,

2. Javne nabavke

Ocjena: ★★☆

Javne nabavke su postupci nabavke robe, usluga ili radova koje sprovodi ugovorni organ ili sektorski ugovorni organ kao što je, na primjer, institucija vlasti, javno preduzeće ili javna ustanova.

2.1. Bosna i Hercegovina

2.1.1. Analize

2.1.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★★☆

Izmjene Zakona o javnim nabavkama stupile su na snagu krajem 2022. godine, ali su neke nove odredbe izazvale poteškoće u praksi. Tako se, na primjer, postavilo se pitanje da li treba odbiti ponudu koja prelazi procijenjenu vrijednost ugovora, kao i kako primjenjivati nova pravila izmjena ugovora o javnim nabavkama koja su dodana tokom parlamentarnih rasprava.

Agencija za javne nabavke (AJN) unaprijedila je javni dio sistema e-Nabavki, omogućavajući pristup podacima u formatu otvorenih podataka koji su sada dostupni svima. Ipak, detalji o tenderskoj dokumentaciji ostaju dostupni samo registrovanim ponuđačima. Sredinom 2023. godine, AJN je uvela e- Reviziju, omogućila obuke korisnicima i pripremila priručnik za upotrebu tog modula.

Ipak, mnoge funkcionalnosti, kao što su elektronsko podnošenje i otvaranje ponuda, elektronska evaluacija, kao i objava ugovora na portalu, još nisu u potpunosti implementirane i predstavljaju oblasti za dalji napredak.

Praćenje realizacije ugovora i dalje je jedan od ključnih izazova, jer kršenje dogovorenih obaveza u ovoj fazi može ugroziti cijeli sistem javnih nabavki.

2.1.1.2. Implementacija

Ocjena: ★★☆

Tokom 2023. godine u BiH na javne nabavke potrošeno je 5.060.132.125,61 KM bez PDV-a, što predstavlja povećanje od 14.74% u odnosu na 2022. godinu kada je na javne nabavke potrošeno 4,4 milijardi KM. Udio javnih nabavki u ukupnom nominalnom BDP-u za 2023. godinu iznosi 10.31 % [1]

Uvođenje izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama (ZIDZJN) donijelo je niz unapređenja, posebno u pogledu transparentnosti i strukture planiranja javnih nabavki, omogućivši precizniji uvid u planove i postupke koji ugovorni organi sprovode.

Međutim, uprkos pozitivnim zakonskim pomacima, praksa pokazuje da postoje ozbiljni izazovi u primjeni ovih propisa na terenu. Planiranje javnih nabavki i dalje ostaje jedan od najslabijih aspekata sistema, jer se ugovorni organi suočavaju s poteškoćama u poštovanju predviđenih procedura i rokova. Česte izmjene i dopune planova nabavki, često objavljene retroaktivno, dovode u pitanje funkcionalnost planova, koji bi trebalo da služe kao osnov za pravovremeno informisanje ponuđača i olakšanje njihovog planiranja poslovnih aktivnosti. U praksi, nepostojanje zakonski definisanih rokova za ažuriranje planova omogućava ugovornim organima da objave veći broj izmjena i dopuna nakon što su određene nabavke već realizovane, čime se narušava transparentnost procesa i stvara nepovoljno okruženje za potencijalne ponuđače.

Dodatno, provođenje pregovaračkih postupaka bez objavljivanja obavještenja o nabavci pokazuje ozbiljne manjkavosti, jer se ovakvi postupci često sprovode bez ispunjenja zakonskih preduslova. Ova praksa je posebno problematična u kontekstu dodatnih radova i usluga, gdje je uočeno da ugovorni organi nerijetko donose odluke bez adekvatne projektne dokumentacije, što ugrožava zakonitost i transparentnost. Postupci male vrijednosti, naročito direktni sporazumi, često su praćeni nezakonitim razdvajanjem nabavki, što dodatno ukazuje na potrebu za jačanjem nadzora nad ovim segmentom.

Uočene ponavljajuće nepravilnosti i podaci koji pokazuju da prosječan broj prihvatljivih ponuda u postupcima javnih nabavki već godinama unazad iznosi manje od dvije, a trend dodatnog opadanja se nastavlja. Tokom 2023. prosječan broj ponuda bio je 1,62 po postupku, dok je broj prihvatljivih ponuda iznosio samo 1,49. Ovi podaci pokazuju da nedostatak aktivne konkurencije u postupcima javnih nabavki ograničava mogućnost izbora, što umanjuje šansu za postizanje najpovoljnijih uslova i optimalne vrijednosti za novac.

Nalazi organizacija civilnog društva, potvrđeni su i od strane institucija nadležnih za praćenje primjene zakona, odnosno Agencije za javne nabavke koja u svom Izvještaju o praćenju postupaka javnih nabavki za 2023. pored prethodno navedenih problema se osvrće i na to da represivne mjere kroz prekršajne postupke pokazuju određene rezultate, ali su kazne koje izriču sudovi niske. Dodaje se da u predmetima dostavljenim tužilaštvima, Agencija često dobija obavještenja da nema elemenata krivičnog djela, što kasnije rezultira prekršajnim postupcima koji su nerijetko obustavljeni zbog zastare. Fluktuacija kadrova u javnim nabavkama i dalje je izražena, a ni uvođenje službenika za javne nabavke, kojeg certificira Agencija, još uvijek ne pokazuje očekivane rezultate u unapređenju sistema.

[1] Agencija za javne nabavke BiH, Godišnji izvještaj o dodijeljenim ugovorima u postupcima nabavki u 2023. godini,

2.1.2. Preporuke

Obavezno ažurno objavljivanje izmjena i dopuna planova nabavki
Uvođenje zakonske obaveze o objavljivanju izvještaja o realizaciji plana
Pojačan nadzor nad pregovaračkim postupcima bez objavljivanja obavještenja
Kontinuirano praćenje primjene postupaka male vrijednosti
Jačanje mehanizma praćenja i nadzora nad cijelim procesom, odnosno proširenje odredaba o aktivnoj legitimaciji i na druge javne institucije kojima je u nadležnosti zaštita javnog interesa
Ojačati kapacitete Agencije za javne nabavke i Ureda za razmatranje žalbi,
Pooštravanje sankcija za kršenje zakona kako bi one bile u funkciji odvraćanja aktera od ilegalnih aktivnosti.

3. Sukob interesa

Ocjena: ★☆☆

Sukob interesa je naziv za situaciju u kojoj javni funkcioneri imaju lični interes koji utiče na zakonitost, otvorenost, objektivnost i nepristrasnost u obavljanju javne funkcije. Razlika između privatnih interesa i dužnosti javne funkcije često dovode do korupcije.

3.1. Bosna i Hercegovina

3.1.1. Analize

3.1.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★☆☆

Pitanje sukoba interesa na nivou BiH je regulisano Zakonom o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH koji je posljednji puta izmijenjen 2013. godine. Tim izmjenama nadležnost za primjenu zakona je stavljena na Komisiju za odlučivanje o sukobu interesa koja je zbog sastava i načina odlučivanja izuzetno politizovana. Dok su ove izmjene u potpunosti obesmislile institut sukoba interesa na nivou BiH i onemogućile njegovu primjenu, sam zakon pokriva izuzetno sužen krug lica i funkcija, i sadrži niz drugih nedostataka. Trenutni Zakon ne obuhvata sve nosioce javnih funkcija, ne sadrži jasne odredbe o podnošenju imovinskih kartona i kontrolom nad istima, kao ni detaljna ograničenja u pogledu vlasništva nad privatnim preduzećima koja posluju sa državom. Pored toga, Zakon predviđa novčane sankcije obustave isplate od 30% do 50% neto mjesečne plate u trajanju od 1 do 12 mjeseci, te druge neobavezujuće sankcije koje nisu primjerene u odnosu na društvenu štetu koju slučajevi sukoba interesa izazivaju. Posljednji izvještaj GRECO o provođenju preporuka iz oblasti sprečavanja korupcije među članovima parlamenta jasno naglašava da BiH ništa nije uradila od posljednjeg izvještaja, te da nije ostvarila napredak u unapređenju propisa iz oblasti sukoba interesa. [1]

Novi zakon o sukobu interesa i jedan od 14 prioriteta koje je EU postavila u mišljenju za BiH. Nacrt novog Zakona na kojem je radio TIBIH, te koji je dobio podršku međunarodnih organizacija, se nalazio u parlamentarnoj proceduri od 2017. godine, ali nikad nije usvojen. Prema ovom prijedlogu, predviđeno je kreiranje nezavisne Komisije za odlučivanje o sukobu interesa, proširenje kruga lica na koja se primjenjuje Zakon, jasnije definisanje situacija sukoba interesa, uvođenje kontrole tačnosti imovinskih kartona, te oštrije sankcije za kršenje zakona. Uporedo s tim, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine je tokom 2023. godine radilo na potpuno novom tekstu Zakona o sprečavanju sukoba interesa BiH, a isti je usvojen početkom 2024. godine.

[1] link

3.1.1.2. Implementacija

Ocjena: ★☆☆

Komisija za utvrđivanje sukoba interesa na nivou BiH ponovno je pokazala disfunkcionalnost i političke blokade. Ponovno je trebalo predugo vremena da se Komisija formira u trenutnom mandatu PS BiH. tokom 2023. godine, Komisija je održala ukupno 2 sjednice, jednu konstitutivnu i jednu redovno, te tokom 2023. godine nije izrečena niti jedna sankcija, niti su pokrenuti postupci. Sjednice su stalno odgađane zbog nedostatka kvoruma, što je ponovno pokazalo kako političke igre mogu ometati rad komisije, s obzirom na to da su blokade počele kada su odluke o slučajevima iz prethodnog perioda stavljene na dnevni red.

3.1.2. Preporuke

TIBIH se od 2016. godine, zajedno sa predstavnicima međunarodne zajednice, kroz prijedlog nacrta novog zakona zalaže za niz preporuka kojima bi se implementirale međunarodne preporuke, između ostalog:

proširenje kruga lica na koje će se zakon primjenjivati, odnosno obuhvatiti sva izabrana imenovana i postavljena lica u organima, tijelima i preduzećima koje osniva država,
odredbe koje se odnose na vršenje drugih funkcija i nespojivost funkcija prilagoditi za sve nosioce javnih funkcija,
sprječavanje zloupotrebe javnih resursa za političku promociju, odnosno uvođenje odredbi koje bi uspostavile distinkciju između obavljanja javne i stranačke funkcije,
uspostava nezavisne komisije putem javnog konkursa, čiji članovi bi bili izabrani na osnovu kompetencija i iskustva,
jasna zabrana ostvarenja dobiti i finansijskog interesa od privatnih preduzeća koja posluju sa državom,
uvođenje obaveze podnošenja imovinskih kartona za nosioce javnih funkcija i uspostava učinkovite kontrole kroz administrativne, disciplinske i krivične sankcije
detaljno definisati ograničenja u obavljanju funkcija, angažmana i poslovanja nosilaca javnih funkcija u periodu od dvije godine nakon prestanka mandata, odnosno funkcije, s ciljem sprečavanja prakse korištenja uticaja koju nosilac funkcije može još uvijek imati u organima vlasti s ciljem sticanja koristi,
povećati novčane sankcije i uvesti dodatne sankcije kao što su razrješenje s dužnosti i poništenje djela nastalog u situaciji povrede zakona.

3.2. Federacija Bosne i Hercegovine

3.2.1. Analize

3.2.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★☆☆

Oblast sukoba interesa u FBiH je regulisana Zakonom o sukobu interesa u organima vlasti u Federaciji BiH, čije se odredbe u određenoj mjeri razlikuju od državnog zakona. Najznačajnija razlika je u obimu lica na koja se Zakon u FBiH odnosi, gdje se u FBiH u bliske srodnike ne ubrajaju srodnici po pobočnoj liniji, te upravo po ovoj liniji pravi razliku između srodnika i bliskih srodnika. Zakon u FBiH također zabranjuje izabranim zvaničnicima da istovremeno obavljaju funkcije u javnim preduzećima što je važna razlika u odnosu na državni nivo. Ipak, ključni nedostatak trenutnog Zakona se odnosi na tijelo nadležno za primjenu Zakona u ovom entitetu. Izmjenama Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH, oduzeta je nadležnost Centralne izborne komisije (CIK BiH) za odlučivanje o pitanjima sukoba interesa. Dok je na državnom nivou nadležnost prebačena na novoformiranu Komisiju, Zakon o sukobu interesa u organima vlasti u FBiH nije izmijenjen, što je dovelo do situacije u kojoj nijedna institucija na nivou FBiH nije nadležna za sprovođenje zakona.[1]

Iako je Vlada FBiH u augustu 2022. godine utvrdila i uputila u Parlamentu FBiH Prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti FBiH, koji je sačinjen još 2019. godine u saradnji sa predstavnicima međunarodnih institucija, te predstavlja svepobuhvatno rješenje za unapređenje sistema utvrđivanja sukoba interesa i provjere imovinskih kartona u FBiH, isti je povučen od strane Vlade FBiH u maju 2023. godine, te još uvijek nije vraćen u parlamentarnu proceduru.

[1] link

3.2.1.2. Implementacija

Ocjena: ★☆☆

Obzirom da nije usvojen novi Zakon o sukobu interesa u organima vlasti FBiH, u FBiH ne postoji institucija nadležna za primjenu ovog zakona, odnosno implementacija zakona je nepostojeća od 2013. godine.

S druge strane, monitoring sukoba interesa koji TI BiH provodi dugi niz godina pokazuje da se veliki broj funkcionera upravo u ovom entitetu nalazi u sukobu interesa, zloupotrebljavajući nedostatak primjene zakona. TI BiH je javno upozoravao i ne slučajeve sukoba interesa gdje su nosioci javnih funkcija u isto vrijeme vlasnici ili su njihovi srodnici vlasnici privatnih preduzeća koja su poslovala sa javnim organima, što je takođe praksa koja bi, da postoji nadležno tijelo, prema postojećem Zakonu bila sankcionisana.

3.2.2. Preporuke

Preporuke koje TIBIH zagovara na državnom nivou, sasvim sigurno se mogu primijeniti i na nivou FBIH. Posebnu pažnju ipak potrebno je posvetiti sljedećem:

Usvajanje Zakona o sprečavanju sukoba interesa FBiH, koji uključuje:

Proširenje kruga lica na koje će se zakon primjenjivati, odnosno obuhvatiti sva izabrana imenovana i postavljena lica u organima, tijelima i preduzećima koje osniva entitet,
Neophodno je harmonizirati zakon s drugim nivoima s ciljem eliminisanja razlika u pogledu lica na koje se zakoni primjenjuju i situacija koje dovode do sukoba interesa,
Sprječavanje zloupotrebe javnih resursa za političku promociju, odnosno uvođenje odredbi koje bi uspostavile distinkciju između obavljanja javne i stranačke funkcije,
Uspostava nezavisnog tijela za odlučivanje o sukobu interesa putem javnog konkursa, čiji članovi bi bili izabrani na osnovu kompetencija i iskustva,
Jasna zabrana ostvarenja dobiti i finansijskog interesa od privatnih preduzeća koja posluju sa državom,
Uvođenje obaveze podnošenja imovinskih kartona za nosioce javnih funkcija i uspostava učinkovite kontrole kroz administrativne, disciplinske i krivične sankcije,
Detaljno definisati ograničenja u obavljanju funkcija, angažmana i poslovanja nosilaca javnih funkcija u periodu od dvije godine nakon prestanka mandata, odnosno funkcije, s ciljem sprečavanja prakse korištenja uticaja koju nosilac funkcije može još uvijek imati u organima vlasti s ciljem sticanja koristi,
Povećati novčane sankcije i uvesti dodatne sankcije kao što su razrješenje s dužnosti i poništenje djela nastalog u situaciji povrede zakona.
Sukob interesa u FBiH regulisati na nivou FBiH, te ne usvajati zakone koji regulišu pitanje sukoba interesa na nivou kantona u FBiH

3.3. Republika Srpska

3.3.1. Analize

3.3.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★☆☆

U Republici Srpskoj na snazi je Zakon o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti RS, koji je usvojen 2008. godine i čije se odredbe razlikuju u odnosu na državni zakon. Pored toga, Zakon nije usklađen sa međunarodnim standardima na što je upozorila i EU u svom mišljenju. Zakon je po mnogim svojim odredbama znatno drugačiji i blaži u odnosu na Zakon na državnom nivou, što za posljedicu ima neusklađenost zakonskog okvira i neravnopravnost nosioca javnih funkcija na različitim nivoima vlasti.

Osnovni zakonski nedostaci u odnosu na zakone na drugim nivoima vlasti su: uži krug lica, funkcija i institucija na koje se zakon odnosi, kraći rok za preuzimanje nespojivih funkcija po isteku mandata, veća vrijednost dozvoljenih poklona, znatno niže sankcije, itd.

Tokom 2023. godine izmijenjen Zakon o sukobu interesa RS u samo jednoj odredbi, te ova izmjena predstavlja korak unazad. Naime, izmijenjena je odredba kojom se legalizuju situacije u kojima javni zvaničnici obavljaju funkcije u upravljanju udruženjima koja se finansiraju iz javnih institucija, ukoliko ne primaju plaće iz tih udruženja. Ova izmjena uslijedila je kao odgovor na prijavu TI BiH protiv Milana Tegeltije, koji je savjetnik Milorada Dodika i imenovan je za predsjednika Fudbalskog kluba Borac, koji je od Vlade RS primio nekoliko miliona KM. Ova odredba, osim što nije usklađena sa zakonima o sukobi interesa ni na jednom nivou u BiH, suprotna je i drugim odredbama ovog zakona koje definišu da privatni interes zvaničnika uključuje svaku prednost za njega ili organizacije s kojima je imao ili ima poslovne, političke i druge veze.

3.3.1.2. Implementacija

Ocjena: ★★☆

U Republici Srpskoj, Komisija funkcioniše, ali je potpuno neefikasna zbog proizvoljnih tumačenja zakona i odluka koje se razlikuju čak i u identičnim slučajevima. Na osnovu informacija sa sjednica Komisije, objavljenih na njenoj web stranici, tokom 10 sjednica Komisija je utvrdila samo jedan sukob interesa, dok je u 23 slučaja donijela odluku da nije bilo povreda.

U nekoliko slučajeva, Komisija je odlučila da prijavljene osobe nisu u sukobu interesa, jer nije bilo mogućnosti da se pronađu dokazi koji bi ukazivali na tu situaciju, tj. nije zabilježeno u zapisniku ko je kako glasao, čak ni u slučajevima gdje su osobe glasale o pitanjima koja se direktno odnose na njih ili pravna lica koja oni upravljaju. U nekoliko slučajeva, Komisija je odlučila da prijavljena osoba nije u sukobu interesa, iako činjenice ukazuju da je u trenutku podnošenja prijave ta osoba obavljala nespojive funkcije.

Međutim, vjerovatno najapsurdnija odluka Komisije odnosi se na slučaj Milana Tegeltije, gdje se Komisija retroaktivno pozvala na izmijenjenu verziju zakona, umjesto na prethodne odredbe koje su bile na snazi u vrijeme podnošenja prijave i situacije sukoba interesa. Nadalje, ponovo imamo situaciju gdje v.d. direktori nisu prepoznati kao funkcija na koju se odnosi Zakon, te se u ovim slučajevima donosi odluka da nema sukoba interesa. Ova praksa Komisije čak je dovela do povećanja broja imenovanja na pozicije v.d. direktora i izbjegavanja redovnih imenovanja.

3.3.2. Preporuke

U cilju unapređenja sistema sukoba interesa na nivou RS, TI BiH predlaže izmjene zakonskog okvira koje će:

Proširiti krug lica na koje će se zakon primjenjivati, odnosno obuhvatiti sva izabrana imenovana i postavljena lica u organima, tijelima i preduzećima koje osniva entitet,
Neophodno je harmonizirati zakon s drugim nivoima s ciljem eliminisanja razlika u pogledu lica na koje se zakoni primjenjuju i situacija koje dovode do sukoba interesa,
Uvesti odredbe o zabrani zloupotrebe javnih resursa za političku promociju, odnosno uvođenje odredbi koje bi uspostavile distinkciju između obavljanja javne i stranačke funkcije,
Osigurati da se članovi Komisije biraju putem javnog konkursa, na osnovu mjerljivih kriterija, kompetencija i iskustva,
Ograničiti broj mandata članovima Komisije i predsjedniku Komisije,
Uvesti zabranu ostvarenja dobiti i finansijskog interesa od privatnih preduzeća koja posluju sa državom,
Uvesti obaveze podnošenja imovinskih kartona za nosioce javnih funkcija i uspostava učinkovite kontrole kroz administrativne, disciplinske i krivične sankcije,
Detaljno definisati ograničenja u obavljanju funkcija, angažmana i poslovanja nosilaca javnih funkcija u periodu od dvije godine nakon prestanka mandata, odnosno funkcije, s ciljem sprečavanja prakse korištenja uticaja koju nosilac funkcije može još uvijek imati u organima vlasti s ciljem sticanja koristi,
Povećati novčane sankcije i uvesti dodatne sankcije kao što su razrješenje s dužnosti i poništenje djela nastalog u situaciji povrede zakona.

3.4. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine

3.4.1. Analize

3.4.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★★★

U martu 2021. godine Brčko Distrikt BiH je usvojio novi Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama Brčko Distrikta BiH, u čijoj je izradi učestvovao i TI BiH zajedno sa predstavnicima međunarodnih organizacija. U obrazloženju samog Nacrta naglašeno je da je potreba donošenja Zakona prepoznata od strane relevantnih organa zaduženih za provođenje zakona iz ove oblasti, nevladinog sektora, kao i od strane međunarodnih organizacija koje se bave ovim pitanjem (VE, EU, GRECO, OHR, OSCE, OECD i dr.).

Zakon utemeljuje jasne smjernice, postupak prijave i provjere imovine, obavezu izvještavanja, te sankcije kako bi se osiguralo da nosioci javnih funkcija obavljaju svoje aktivnosti u skladu sa javnim interesom, te je njegovo usvajanje pozdravio i OHR. Pored toga, u zakonu je implementirana većina preporuka međunarodnih organizacija i TIBIH, kao što su širi krug lica i funkcija na koji se zakon primjenjuje, zabrana korištenja političke funkcije za izbornu promociju, ograničenja na zapošljavanja članova uže porodice, ograničenja nakon prestanka funkcije koja su na snazi 12 mjeseci, ograničenja u odnosu na privatna preduzeća i finansijske interese i slično.

3.4.1.2. Implementacija

Ocjena: ★★★

Zakonom iz 2021. godine uspostavljena je Komisija za sprečavanje sukoba interesa u institucijama Brčko Distrikta. Komisiju čine predsjednik i dva zamjenika.

Prema izvještaju o radu Komisije za 2023. godinu[1] komisija je tokom 2023. godine održala 33 redovne sjednice sa ukupno 208 tačaka dnevnog reda. Tokom 2023. godine Komisija je pokrenula 75 postupaka, te donijela 44 odluke u predmetima u kojima se utvrđivala nespojivost funkcija, postojanje sukoba interesa ili povreda odredaba zakona. Tom prilikom su izrečene sankcije za povredu zakona i to novčane kazne u 3 postupka, 13 obustava dijela isplate neto mjesečne plate, jedan prijedlog za razrješenje sa javne funkcije, te 28 opomena.

[1]Izvestaj o radu komisije

3.4.2. Preporuke

Obezbijediti materijalne, finansijske i ljudske kapacitete za rad Komisije
U narednom periodu raditi na unapređenju zakonskog okvira u vidu povećanja sankcija za zvaničnike koji se nađu u sukobu interesa osoba.

4. Zaštita zviždača

Ocjena: ★★☆

Zviždač (eng. whistleblower) je osoba koja javno upozorava na ilegalne aktivnosti (primjerice korupcija, nedolično ponašanje, kršenje zakona, ili zlouporaba ovlasti) moćnih pojedinaca. Uglavnom se opisuje kao akcija hrabrih pojedinaca koji iz moralnih razloga unatoč riziku za vlastitu karijeru odlučuju javno progovoriti o nezakonitim ili neetičkim ponašanjima nadređenih

4.1. Bosna i Hercegovina

4.1.1. Analize

4.1.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★★☆

Državni zakon pravnu zaštitu pruža prijaviocima korupcije koji su zaposlenici institucija Bosne i Hercegovine (i pravnih lica koja osnivaju institucije Bosne i Hercegovine), čime je opseg lica na koja se zakon odnosi izuzetno sužen. Ovaj zakon predviđa tzv. administrativnu zaštitu kroz eksterni model, ili zaštitu koju pruža posebna nezavisna institucija - Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK). APIK na osnovu prijave uzbunjivača podnesene u dobroj vjeri, dodjeljuje status uzbunjivača u roku od 30 dana od dana obraćanja, bez obzira da li su štetne mjere nastupile ili se samo sumnja da bi se one mogle desiti. Prijavilac korupcije koji zahtjeva dodjelu statusa uzbunjivača nema mogućnost žalbe na odluku kojom se odbija zahtjev.

Najznačajnija nadležnost APIK-a sastoji se u mogućnosti otklanjanja štetne radnje u slučaju kada se takva radnja preduzima prema zaštićenom prijaviocu korupcije kao vid odmazde, ili zbog podnijete prijave korupcije. APIK može izdati instrukciju rukovodiocu institucije kako bi se otklonila posljedica nanesena uzbunjivaču štetnom radnjom, dok Zakon predviđa i novčane kazne (u iznosu od 10.000 do 20.000 KM) ako rukovodilac institucije ne postupi po datoj instrukciji i ne izvrši korektivnu mjeru (oktlanjanje štetne radnje).

Posebna pravna zaštita lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH postoji, ali se ona ne može smatrati naprednom jer mehanizmi pružanja podrške i načini otklanjanja štetnih posljedica zbog prijava korupcije su nedovoljno razvijeni i efikasni. Opseg primjene zakona je izuzetno sužen, zbog čega je i mogućnost zaštite prijavitelja korupcije ograničena na uposlenike u institucijama u javnom sektoru, isključujući u potpunosti privatni sektor. Pored toga, zakon ne propisuje gotovo nikakvu proceduru za dodjelu statusa zviždača, niti propisuje nadležnost APIK-a da posebnim aktom uredi to pitanje.

Uprkos navedenom, APIK je usvojio pravilnik koji uređuje proceduru za dodjelu statusa, ali na dosta uzak način, gdje je između ostalog propisano da o zahtjevu odlučuje direktor APIK-a zaključkom. TI BiH je ukazivao da za donošenje ovakvog podzakonskog akta nije postojao valjan pravni osnov, pa su i uslovi propisani njime, kao i postupak odlučivanja, pravno ništavi. Nadalje, TI BiH ukazuje da se o pitanjima koja su uređena zakonom APIK ne može donositi odluke zaključkom, te da je dodatni problem što prilikom obavještavanja zvizdača o neprihvatanju dodjele statusa nema obrazloženja, te im je uskraćena mogućnost žalbe nakon odluke APIK-a o zahtjevu za dodjelu statusa zviždača. Sve ovo skupa unosi pravnu nesigurnost kod zviždača, sužava njihova prava i negativno se odražava na ostvarivanje ciljeva zakona, te je zbog toga neophodno uskladiti Zakon sa međunarodnim standardima, proširiti opseg zaštite i mogućnost pravnih lijekova za prijavitelje korupcije.

4.1.1.2. Implementacija

Ocjena: ★☆☆

Prema podacima koje je APIK dostavio, u toku 2023. godine APIK je zaprimio samo jedan zahtjev za dodjelu statusa uzbunjivača, te je isti odbobren i licu je dodijeljen status zaštićenog prijavitelja korupcije.[1] Ovi podaci pokazuju na endemsko odsustvo povjeranja u pružene mehanizme zaštite. U slučaju državnog zakona to je posebno sporno jer prijavioci korupcije koji zahtjevaju status zaštićenog prijavioca nemaju mogućnost da se žale na odluku APIK-a, pa je sve prepušteno diskrecionoj ocjeni i praksi ove institucije.

[1] Prema informaciji/dopisu Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, broj: UP: 06-12-I-3-2/24 od 18.03.2024.g

4.1.2. Preporuke

Proširiti obim primjene zakona na način da je primjenjiv i na privatni sektor u skladu sa međunarodnim standardima.
Unaprijediti zakon na način da se predvidi mogućnost izjavljivanja žalbe na odluke APIK-a kojima se odbija zahtjev za dodjelu statusa zaštićenog prijavioca.
Razmotriti opciju da se na i državnom nivou uvede sudski model kao eksterni vid zaštite kako bi se harmonizovala zaštita na svim nivoima vlasti.

4.2. Federacija Bosne i Hercegovine

4.2.1. Analize

4.2.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★☆☆

Na nivou FBiH još uvijek nije usvojen Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije, te prijavioci korupcije iz radnog okruženja, zaposleni u javnom i privatnom sektoru trenutno ne uživaju posebnu pravnu zaštitu. Vlada FBiH je u augustu 2022. godine utvrdila Prijedlog zakona o zaštiti prijavitelja korupcije i isti je upućen Parlamentu FBiH. Prijedlog koji je upućen Parlamentu FBiH predviđa istu vrstu zaštite kao na nivou Republike Srpske. Međutim, novoimenovana Vlada FBiH je u maju 2023. godine povukla zakon iz parlamentarne procedure, te isti nikad nije vraćen u proceduru.

4.2.1.2. Implementacija

Ocjena: ★☆☆

Obzirom da u FBiH nije usvojen zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, u ovom entitetu nije moguće govoriti o implementaciji.

4.2.2. Preporuke

U što hitnijem roku usvojiti Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju na nivou Federacije BiH kako bi se osigurala zaštita prijavilaca korupcije na teriroriji cijele BiH,
Usvojiti zakonske odredbe koje će omogućiti prijavu korupcije i drugih vidova nepravilnosti, kao što su prijave o kršenjima osnovnih ljudskih prava, opasnostima po javno zdravlje i životnu sredinu,
Osigurati da se zakon primjenjuje i na javni i na privatni sektor u skladu s međunarodnim standardima,
Zakonom omogućiti sudski model zaštite prijavitelja korupcije,
Uspostaviti mehanizme izvještavanja o primjeni zakona i uspostaviti sistem obuka sudija i službenika koji rade na primjeni zakonskih propisa u vezi sa zaštitom prijavilaca korupcije, a sve kako bi se osigurala učinkovitija primjena zakona.

4.3. Republika Srpska

4.3.1. Analize

4.3.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★★☆

U Republici Srpskoj oblast zaštite prijavitelja korupcije je regulisana Zakonom o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju Republike Srpske, koji predviđa garantovanu zaštita za sve zaposlene u javnom i privatnom sektoru, kroz internu i eksternu zaštitu lica koja prijavljuju korupciju. Interna prijava podnosi se "odgovornom licu", to jest rukovodiocu organa, institucije ili poslovnog subjekta u kojem je pokušana ili izvršena korupcija, odnosno u kojem je došlo do povrede ili ugrožavanja prava prijavioca korupcije. Eksterno prijavljivanje korupcije vrši se kod policije i tužilaštva. Pored njih, kao veoma korisnu dopunu, Zakon prepoznaje kao adresate i organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava i borbom protiv korupcije, te se obraćanje ovim tijelima može vršiti bez obzira na to da li je prije pokušano unutrašnje uzbunjivanje. Međutim, ovaj zakon nije predvidio mogućnost obraćanja prijavitelja korupcije javnosti, odnosno nije predvidio zaštitu ukoliko to takvog obraćanja dođe, što predstavlja krupnu manjkavost ovog zakonskog rješenja.

Kvalitet sudske zaštite se ispostavlja kao snažniji i sadržajniji u odnosu na administrativnu zaštitu na državnom nivou jer u slučaju prve zaštite sud, između ostalog, može odrediti i naknadu štete prijaviocu koji je izložen represalijama zbog prijave korupcije. Iako su rokovi skraćeni i prohodnost postupka zagarantovana nešto modificiranim odredbama u postupku sudske zaštite (revizija je npr. kao vanredni pravni lijek uvijek dopuštena), poslovična sporost sudova, neefikasnost sudskih postupaka i moguća nesenzibiliziranost sudija redovne nadležnosti na specifične predmete zaštite, u kojima su neophodne hitne i neodgodive mjere, stavljaju opravdanu sumnju i na ovaj vid zaštite. Pored toga, definicija korupcije, od koje neposredno zavisi opseg zaštite prijavilaca, usko je definisana u Republici Srpskoj (za razliku od državne razine) i svodi korupciju samo na kvalitet krivičnog djela (protiv službene dužnosti). TI BiH je u više navrata predlagao da se u Republici Srpskoj produže rokovi kod podnošenja tužbe (po ugledu na Zakon o zabrani diskriminacije) zbog šetnih posljedica koje trpe zviždači, kao i kod revizije, te da se u postupak zaštite uvede istražno načelo, a sve kako bi se ojačao (procesni) položaj zviždača u sudskom postupku. I kako bi eksterni model zaštite bio dostupan većem broju lica jer prema iskustvu iz prakse mnogi se odlučuju na ovaj vid zaštite nakon što prođe duži vremenski period od preduzimanja štetnih radnji.

4.3.1.2. Implementacija

Ocjena: ★☆☆

Sami zakonski propisi, i pored opisanih nedostataka, pružaju dovoljno osnova za izvjesni vid zaštite lica koja prijavljuju korupciju. Prema podacima koje je Ministarstvo pravde Republike Srpske dostavilo[1], u toku 2023. godine nije bilo evidentiranih internih prijava/postupaka za zaštitu lica koja su prijavila korupciju.

Prema Zakonu, Ministarstvo pravde Republike Srpske je obavezno na svojoj internet stranici objaviti podatke o broju i ishodu primljenih prijava i postupaka za zaštitu lica koja prijavljuju korupciju (koji se vode i koji su okončani u protekloj poslovnoj godini), a po dostavljanju od odgovornih lica i nadležnih sudova. Praksa objavljivanja podataka na internet stranici Ministarstva je djelimično uspostavljena. Na internet stranici Ministarstva pravde je objavljen Analitički izvještaj krivičnih djela sa elementima korupcije za 2020, 2021, 2022. i 2023. godinu, koji, između ostalog, sadrži podatke o broju predmeta za zaštitu lica koja prijavljuju korupciju, ali ne sadrže podatke o ishodu istih.[2] Prema ovom izvještaju, tokom 2023. godine su zaprimljena 2 predmeta, okončan je postupak u pet predmeta, trenutno se vodi 21 postupak, dok niti jedan postupak nije rezultirao vođenjem postupka za zaštitu lica koja prijavljuju korupciju pred sudovima.

Podaci o primjeni zakona ipak zabrinjavaju i ukazuju na to da se postojeći mehanizmi zaštite nikako ili nedovoljno koriste, te upućuju na zaključak da postoji značajno nepovjerenje u institucije koje sprovode propise i u način primjene zakonima garantovane zaštite.

[1] Dopis Ministarstva pravde Republike Srpske broj: 08.050/052-2025/24 od 14. marta 2024. godine

[2] Izvještaj sudova u Republici Srpskoj o postupcima sprovedenim u vezi sa Zakonom o zaštiti lica koja prijavljuju korupcijeu u 2023. Godini link

4.3.2. Preporuke

Produžiti rokove u postupku sudske zaštite lica koja prijavljuju korupciju u Republici Srpskoj,
Uvesti istražno načelo u postupak zaštite,
Proširiti definiciju korupcije i na druge vidove nepravilnosti koji se prijavljuju, kao što su prijave o kršenjima osnovnih ljudskih prava, opasnostima po javno zdravlje i životnu sredinu,
Uspostaviti mehanizme potpunog izvještavanja o primjeni zakona i nastaviti sa jačanjem obuka sudija i službenika koji rade na primjeni zakonskih propisa u vezi sa zaštitom prijavilaca korupcije, a sve kako bi se osigurala učinkovitija primjena zakona.

4.4. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine

4.4.1. Analize

4.4.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★☆☆

Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine je 2018. godine usvojio Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, kojim se pruža pravna zaštita prijaviteljima korupcije koji su zaposlenici u organima javne uprave i institucijama, javnim preduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima koje je osnovao Distrikt, pravnim licima i preduzetnicima, kao i svako drugo punoljetno lice bez obzira na radno-pravni status. Ovaj zakon predviđa tzv. administrativnu zaštitu kroz eksterni model, ili zaštitu koju pruža posebna nezavisna institucija – Ured za prevenciju korupcije i koordinaciju aktivnosti na suzbijanju korupcije (Ured). U

red na osnovu prijave zviždača podnesene u dobroj vjeri, dodjeljuje status zviždača licu koje je podnijelo prijavu u roku od 30 dana od dana obraćanja Uredu, bez obzira da li su štetne radnje nastupile ili se samo sumnja da bi se one mogle desiti. Status zviždača dodjeljuje se samo podnositelju zahtjeva koji je ranije podnio prijavu zbog sumnje ili okolnosti na postojanje korupcije. Prijavljivanje je "zaštićeno" od dana podnošenja prijave o korupciji (bez obzira na datum dobijanja statusa uzbunjivača). Ured obavještava zviždača o dodijeljenom statusu.

Nije izričito propisan način obavještavanja niti mogućnost pravnog lijeka u slučaju da on bude uskraćen. Najznačajnija nadležnost Ureda ogleda se u mogućnosti otklanjanja štetne radnje u slučaju kada se takva radnja preduzima prema zaštićenom zviždaču kao vid odmazde, ili zbog podnijete prijave korupcije. Ured može izdati instrukciju rukovodiocu organa javne uprave i institucije, javnog preduzeća, ustanove i drugog pravnog lica koje je osnovao Distrikt, pravnog lica i preduzetnika, kako bi se otklonila štetna posljedica nanesena zviždaču. Također, zakon predviđa i novčane kazne u iznosu od 1.000 do 3.000 KM za rukovodioca institucije ukoliko ne postupi prema izdatoj instrukciji Ureda.

4.4.1.2. Implementacija

Ocjena: ★☆☆

TI BiH je radi dobijanja potrebnih podataka, uputio Kancelariji za prevenciju korupcije i koordinaciju aktivnosti na suzbijanju korupcije Brčko distrikta BiH upit za dostavu informacija o ukupnom broju prijava za dodjelu statusa uzbunjivača, te kako je Ured postupao po zaprimljenim prijavama. Prema odgovoru zaprimljenom od strane Ureda na dan 19. mart 2024. godine, Ured za prevenciju korupcije i koordinaciju aktivnosti na suzbijanju korupcije u Brčko Distriktu tokom 2023. godine nije zaprimio niti jedan zahtjev za dodjelu statusa uzbunjivača.

4.4.2. Preporuke

Unaprijediti zakon na način da se predvidi mogućnost izjavljivanja žalbe na odluke Ureda kojima se odbija zahtjev za dodjelu statusa zaštićenog prijavioca.
Razmotriti opciju da se na nivou Brčko Distrikta uvede sudski model kao eksterni vid zaštite kako bi se harmonizovala zaštita na svim nivoima vlasti.
Uspostaviti mehanizme izvještavanja o primjeni zakona na i nastaviti sa jačanjem obuka službenika koji rade na primjeni zakonskih propisa u vezi sa zaštitom prijavilaca korupcije, a sve kako bi se osigurala efektivnija primjena zakona.

5. Sloboda pristupa informacijama

Ocjena: ★★☆

Sloboda pristupa informacijama je conditio sine qua non demokratskog procesa i predstavlja ustavnu kategoriju koje se pojavljuje kao samostalno pravo, odnosno kao sastavni dio prava na slobodno izražavanje utvrđeno članom 10. EKLJP-a. Ovo je osnovno demokratsko pravo građana i veoma važno sredstvo u obezbjeđivanju vladavine prava i dobrog upravljanja.

5.1. Bosna i Hercegovina

5.1.1. Analize

5.1.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★★☆

Parlamentarna skupština BiH je u augustu 2023. godine usvojila novi Zakon o slobodi pristupa informacijama na nivou institucija BiH. Iako je zakon predstavljen kao unapređenje proaktivnog objavljivanja informacija i transparentnosti institucija na državnom nivou, organizacije civilnog društva u BiH su još 2021. godine upozoravale da predloženi zakon propisuje širok spektar ograničenja i izuzetaka od obaveze objavljivanja informacija, koji je čak širi od prethodnog, te da nije osigurano da po žalbama zbog pogrešne primjene zakona postupa nezavisan drugostepeni organ koji za svoj rad odgovara zakonodavnom tijelu i u čijem je ekskluzivnom mandatu pristup informacijama od javnog značaja. Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine potpuno su ignorisali sve dostavljene komentare organizacija civilnog društva, kojih je bilo više od 200, bez da su isti razmatrani, a na što je također upozorio i Ured za zakonodavstvo BiH.

S drugim popisom propisanih izuzetaka, evropski standard otvorenog i slobodnog pristupa informacijama pretvoren je u izuzetak, a ne pravilo, što u praksi dovodi do nemogućnosti pristupa velikoj količini informacija od javnog značaja. Zabrinjavajuća je odluka da Žalbeno vijeće pri Vijeću ministra BiH preuzme ulogu drugostepenog organa za sve posebne upravne postupke pristupa informacijama na državnom nivou, imajući u vidu da se ono ne može poistovjetiti sa instutucijama Povjerenika za pristup informacijama kakve postoje u zemljama našeg okruženja, a koje su zasebne institucije koje za svoj rad direktno odgovoraju zakonodavnom tijelu i javnosti. Dosadašnje iskustvo Transparency International u BiH pokazalo je da su od ukupno četiri upravna spora pokrenuta protiv odluka Žalbenog vijeća donesenih na osnovu ranije važećeg zakona, sva četiri spora u konačnici su riješena u korist naše organizacije, dok su odluke Žalbenog vijeća poništene.

Istovremeno, zabrinjava i produženje rokova za donošenje drugostepene odluke u slučajevima kada je potrebno razmotriti pravilnost sprovedenog testa javnog interesa gdje je rok za donošenje drugostepene odluke 60 dana, kao i u slučajevima kada se traži mišljenje sigurnosnog tijela i kada je rok za donošenje drugostepene odluke 90 dana od dana prijema žalbe.

Novi Zakon propisuje obavezu institucijama na državnom nivou da proaktivno objavljuju informacije, odnosno katalog informacija koje trebaju biti objavljene na zvaničnim web stranicama javnih institucija, odredbe o otvorenim podacima i ponovnoj upotrebi dokumenata, međutim iako proaktivno objavljivanje informacija može biti predmet inspekcijskog nadzora, neobjavljivanje nije predviđeno kao jedan od prekršaja u novom zakonu.

5.1.1.2. Implementacija

Ocjena: ★★☆

Odredbe o proaktivnom objavljivanju informacija pojedini organi tumače diskreciono, što je najvidljivije u

praksi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine koje odbija da objavi relevantne materijale razmatrane na sjednicama VM, uključujuči čak i nacrte zakona od najvećeg javnog interesa. TI BiH je u više navrata upozoravao na štetnu praksu Vijeća ministara BiH da ne objavljuje sadržaj najznačajnijih zakona, kako bi se temeljno promijenio njihov opseg i sadržaj na samoj sjednici, omogućujući javnosti uvid tek kada su ovi zakoni upućeni u parlamentarnu proceduru. U konačnici, javnost je lišena bilo kakvih informacija vezanih za sam zakonodavni proces, kao i sadržaj važnih odluka, što ne samo da ukazuje na nedostatak transparentnosti, već utiče i na kvalitet rješenja koja se usvajaju, te na povjerenje javnosti u rad javnih institucija.

Prema nalazima analize TI BiH, Primjena zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH za 2023. godinu[1] 69% javnih organa je dostavilo odgovore u zakonski predviđenom roku. Najčešći razlozi za odbijanje pristupa informacijama, prema nalazima analize TI BiH su:

Obimnost dokumentacije
Dostavljanje drugih informacija
Nemogućnost postupanja po zahtjevu (član 12.)
Neobaveznost javnog organa da stvara nove informacije
Utvrđen izuzetak u vezi sa povjerljivim komercijalnim interesima
Utvrđen izuzetak kod zaštite privatnosti
Navodi da su informacije na web sajtu

Do usvajanja novog Zakona, Institucija ombudsmana za zaštitu ljudskih prava Bosne i Hercegovine bila je zakonom ovlaštena da predlaže instrukcije o primjeni ovog zakona svim nadležnim ministarstvima unutar Bosne i Hercegovine, te je postojala obaveza da se u rješenju kojim se odbija pristup informacijama stranci dostavi uputa o pravu da se obrati Instituciji ombudsmana, što sada nije slučaj. U Godišnjem izvještaju o rezultatima aktivnosti Institucije ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine za 2023.g.[2] objavljeno je da su ombudsmani u navedenom izvještajnom periodu zaprimili 275 žalbi vezanih za kršenje prava na pristup informacijama, te su izdali 70 preporuka nadležnim organima. U odnosu na 2022.g. evidentno je smanjenje broja žalbi i preporuka. Žalbe su se najvećim dijelom odnosile na:

Neodlučivanje javnih organa po zahtjevima za pristup informacijama u zakonom propisanom roku
Odbijanje pristupa infromacijama
Neadekvatno utvrđivanje izuzetaka i provođenje testa javnog interesa
Kršenje prava dvostepenosti postupka

Kako navodi Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH u svom izvještaju za 2023. godinu, u toku 2023. godine smanjen je broj žalbi koje se odnose na povredu zakona na državnom nivou, te su sve skoro podnešenje prema starom Zakonu o slobodi pristupa informacijama. U odnosu na novi zakon primjetan je manji broj predmeta, koji se isključivo razmatraju prema odredbama Zakona o ombudsmenu za ljudska prava BiH, s obzirom da prema novom zakonu na državnom nivou, Ombudsmeni BiH nemaju mandat za postupanje po istim.

[1] TI BiH, Primjena zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH, link

[2] link

5.1.2. Preporuke

Da se ukinu odredbe o sudskoj zaštiti koje se odnose na odgađanje izvršenja rješenja kojim je odobren pristup informacijama u slučaju kada suprotna strana (institucija) pokrene upravni spor protiv odluke Žalbenog vijeća
Da se revidiraju i unaprijede prekršajne odredbe sa posebnim akcentom na novčano kažnajvanje organa koji nepostupaju u zakonom propisanim rokovima pri donošenju i dostavljanju prvostepenih i drugostepenih odluka

5.2. Federacija Bosne i Hercegovine

5.2.1. Analize

5.2.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★★☆

Zakon u FBiH se ne razlikuje značajno od Republike srpske, te, kao i u Republici Srpskoj, nedostaju inspekcijske i kaznene odredbe. Ostale odredbe koje definišu test javnog interesa, javne organe na koje se zakon odnosi, postupak, i druga pitanja, su sličnog ili istovjetnog sadržaja. Najveća razlika u odnosu na druge zakone je skraćen rok za izjavljivanje prigovora na odluku prvostepenog organa, koji u Federaciji BiH iznosi 8 dana, dok je na preostala dva nivoa 15 dana. Nedostatak ovog zakona je to što nisu predviđene odredbe tzv. proaktivne transparentnosti. Kao i na druga dva nivoa vlasti, zakon se može smatrati umjereno ili srednje razvijenim, prevashodno zbog toga što se odnosi na širok krug javnih organa koji su obavezni po njemu postupati.

Poseban problem u Federaciji BiH predstavlja pokretanje upravnog spora kao jedinog vida dalje pravne zaštite u slučajevima „ćutanja uprave“. Naime, da bi nezadovoljna stranka pokrenula upravni spor, obavezna je prema važećem Zakonu o upravnim sporovima FBiH da se prethodno obrati Federalnom upravnom inspektoratu, te zahtijeva sprovođenje inspekcijskog nadzora, što predstavlja nepotrebno uslovljavanje stranke i odugovlačenje postupka. U Federaciji BiH značajno je ukazati i na probleme vezane za dosuđivanje troškova upravnog spora. Naime, Kantonalni sudovi u presudama kojima usvajaju tužbeni zahtjev stranaka odbijaju da donesu odluku o naknadi troškova upravnog spora, zbog čega stranke izjavljuju dalje pravne lijekove u nadi da će povratiti uložena finansijska sredstva, koje Vrhovni sud Federacije redovno odbija. To je inače jedan veliki nedostatak kada je u pitanju ostvarivanje prava na pristup informacijama u Federaciji BiH jer čak i kada se uspije u sporu pred sudom, ne postoji način da se povrate troškovi sudskih taksi na tužbu i presudu što za stranke predstavlja finansijski gubitak.

Iako je Federalno ministarstvo pravde FBiH je u svojim prethodnim godišnjim planovima rada navodilo da će izraditi prednacrt Zakona o slobodi pristupa informacijama, do čega nije došlo, u godišnjem planu rada za 2023. godinu se uopšte ne nalazi zakon o slobodi pristupa informacijama.

5.2.1.2. Implementacija

Ocjena: ★★☆

Obimnost dokumentacije
Dostavljanje drugih informacija
Nemogućnost postupanja po zahtjevu (član 12.)
Neobaveznost javnog organa da stvara nove informacije
Utvrđen izuzetak u vezi sa povjerljivim komercijalnim interesima
Utvrđen izuzetak kod zaštite privatnosti
Navodi da su informacije na web sajtu

Tokom 2023. godine TI BiH je pokrenuo 13 upravnih sporova protiv institucija u Federaciji BiH zbog kršenja odredaba Zakona o slobodi pristupa informacijama, i to: Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK, Ministarstvo privrede KS, Radio-televizija Federacije BiH, JP BH Popta, Finansijsko-informatička agencija FBIH, Kantonalni sud u Sarajevu, Općinski sud u Sarajevu, JP Međunarodni aerodrom Tuzla, JP Ceste d.d. Mostar, JKP doo Tomislavgrad, Zavod za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo, te Rudnik mrkog uglja Zenica.

Institucija Ombudsmena u svom izvještaju za 2023. godinu navodi ključne manjkavosti kada je u pitanju sloboda pristupa informacijama:

Nedostatak odredbi o proaktivnoj transparentnosti javnih organa
Nepostojanje nadzornog organa koji će, osim uloge drugostepenog organa, imati i edukativnu i promotivnu ulogu
Nedostatak kontinuiranih i obaveznih obuka za službenike javnih organa
Nedostatak odredbi o otvorenim podacima i ponovnoj upotrebi podataka javnog sektora
Nejasna uloga inspekcijiskih organa, odnosno nedostaju odredbe o inspekcijskom nadzoru
Zakoni na nivou FBiH i RS ne sadrže kaznene odredbe.

[1] TI BiH, Primjena zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH, link

5.2.2. Preporuke

Razmotriti uvođenje inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i zakonom predvidjeti prekršajne odredbe
Usvojiti izmjene zakona koje će osigurati obavezu proaktivne transparentnosti (obavezno objavljivanje informacija na službenim web stranicama i/ili centralnim portalima), a bez da se zadire u stečena ili postojeća prava (test javnog interesa, izuzeci kod pristupa informacijama, itd.),
Educirati službenike za informisanje i osmisliti i sprovoditi obuke koje će unaprijediti transparentnost rada javne uprave na svim nivoima vlasti,
Uzeti u obzir preporuke TAIEX stručne misije u vezi sa stvaranjem novog nezavisnog tijela u čijem će mandatu biti oblast pristupa informacijama.
Izmijeniti postojeće odredbe Zakona o upravnim sporovima koje se odnose na pokretanja spora zbog
„ćutanja administracije“ u postupcima po zahtjevima za pristup informacijama, te odredbe koje se odnose na snošenje troškova upravnih sporova

5.3. Republika Srpska

5.3.1. Analize

5.3.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★★☆

Zakon o slobodi pristupa informacijama RS sadrži slične nedostatke na koje je ukazano u komentarima koji se odnose na zakon u FBiH, sa razlikom što ne sadrži odredbe o inspekcijskom nadzoru, a što u praksi predstavlja dodatno ograničenje u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama. Naime, u slučajevima kada se nezadovoljna stranka obrati Upravnoj inspekciji RS sa zahtjevom za vršenje inspekcijskog nadzora zbog kršenja odredaba Zakona, inspektori odbijaju da postupe po zahtjevu stranke zbog toga što im nije propisana nadležnost za postupanje u samom Zakonu, iako je ista propisana u Zakonu o upravnoj inspekciji RS, u kontekstu postupanja inspektora u svim slučajevima kada se krše propisi u opštim i posebnim upravnim postupcima.

Pored navedenog, Zakon o slobodi pristupa informacijama RS razlikuje su u odnosu na ostala dva zakona i zbog tog što u istom nije precizirano da se o zahtjevima za pristup informacijama odlučuje u formi rješenja što u praksi stvara zabune. Kroz sudsku praksu se ipak izgradio stav da su svi akti o kojima odlučuju javni organi po zahtjevima za pristup informacijama upravni akti, i da se u odnosu na njih garantuje sudska zaštita.

5.3.1.2. Implementacija

Ocjena: ★★☆

Tokom 2023. godine TI BiH je pokrenuo 13 upravnih sporova protiv institucija u Republici Srpskoj zbog kršenja odredbi zakona o slobodi pristupa informacijama, i to: Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS, Ministarstvo saobraćaja i veza RS, Ministarstvo energetike i rudarstva RS (2 predmeta), Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS, Poreska uprava RS, Agencija za bankarstvo RS, Komisija za žalbe RS, Komisija za koncesije RS (2 predmeta), Preduzeće za gasne projekte Gas-Res, JZU Dom zdravlja Višegrad, te Grad Trebinje.

Institucija Ombudsmena u svom izvještaju za 2023. godinu navodi da je tokom 2023. godine zaprimljeno 275 žalbi, te da je izdato 70 preporuka u oblasti pristupa informacijama. Najčešći osnov za obraćanje žalilaca, kao i u prethodnim odnosio se na:

Neodlučivanje organa po zaprimljenim zahtjevima
Odbijanje pristupa informacijama
Neadekvatno utvrđivanje izuzetka i provođenje testa javnog interesa
Kršenje dvostepenosti postupka

5.3.2. Preporuke

Unaprijediti postojeće zakonske odredbe na način da se precizira forma odlučivanja prilikom postupanja po zahtjevima za pristup informacijama (forma rješenja)
Razmotriti uvođenje inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i propisati prekršaje za kršenje zakona,
Usvojiti izmjene zakona koje će osigurati obavezu proaktivne transparentnosti (obavezno objavljivanje informacija na službenim web stranicama i/ili centralnim portalima), a bez da se diraju stečena ili postojeća prava (test javnog interesa, izuzeci kod pristupa informacijama, itd.),
Educirati službenike za informisanje i osmisliti i sprovoditi obuke koje će unaprijediti transparentnost rada javne uprave na svim nivoima vlasti,
Uzeti u obzir preporuke TAIEX stručne misije u vezi sa stvaranjem novog nezavisnog tijela u čijem će mandatu biti pristup informacijama

6. Integritet u pravosuđu

Ocjena: ★★☆

Integritet pravosuđa je karakteristika koja opisuje sposobnost institucija pravosuđa da se nose sa najkompleksnijim oblicima kriminala koji pogađaju BiH društvo, uključujući i visoko-profilirane slučajeve korupcije.

6.1. Bosna i Hercegovina

6.1.1. Analize

6.1.1.1. Zakonski okvir

Ocjena: ★★☆

Jedan od mehanizama osiguranja integrieta u pravosuđu jeste institut disciplinske odgovornosti sudija i tužilaca. Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) sadrži odredbe o disciplinskoj odgovornosti, te propisuje disciplinske prekršaje za sudije i tužioce. Ured disciplinskog tužioca (UDT) vrši tužnost tužioca u vezi sa navodima koji se tiču povreda dužnosti sudija i tužilaca.

U augustu 2023. godine usvojene su izmjene i dopune Zakona o VSTV-u. Uprkos tome što su najavljivane kao rješenje za poboljšanje integriteta i odgovornosti sudija i tužilaca, izmjene nisu obuhvatile sve preporuke EU i Venecijanske komisije, te nisu riješile pitanje sukoba interesa članova Vijeća, što je posebno bilo očigledno u izmjenama teksta zakona koje su urađene tokom sjednice Vijeća ministra, a koje su dodatno oslabile usvojene rješenje.

Iako su u Zastupničkom domu usvojena dva amandmana, nosioci pravosudnih funkcija će moći izbjeći prijavljivanje imovine bliskih srodnika (npr. Djece) koji ne žive u istom domaćinstvu, dok oni za koje postoji obaveza dostavljanja podataka o imovini mogu odbiti to učiniti, što otvara dodatni prostor za izbjegavanje odredbi o prijavljivanju imovine.

Izmjene koje su urađene u posljednjem trenutku od strane Vijeća ministara također su omogućile da opciju da institucije na drugim nivoima vlasti blokiraju razmjenu podataka o imovinskim kartonima, što može dodatno zakomplikovati i učiniti neučinkovitim proces provjere imovinskih kartona. Nisu propisane adekvatne sankcije u situacijama sukoba interesa ili kada nosioci pravosudnih funkcija dostavljaju netačne informacije.

Proces imenovanja sudija i tužilaca još uvijek nije unapređen u smislu objektivnosti i transparentnosti. Problemi s nedostatkom nepristrastnosti se manifestuju kroz selektivan pristup u procesuiranju korupcije i organizovanog kriminala, kao i optužbe protiv visoko rangiranih zvaničnika umješanih u korupciju i njihove veze sa organizovanim kriminalom.

Izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u iz augusta 2023. godine predviđena je izrada potpuno novog zakona u roku od godinu dana, koji će na sveobuhvatan način da se bavi reformom sistema funkcionisanja pravosuđa, kao i unapređenju odgovornosti i integriteta, što predstavlja zahtjev u okviru procesa pridruživanja.

6.1.1.2. Implementacija

Ocjena: ★★☆

Pored nedostataka usvojenih izmjena i dopuna Zakona o VSTV-u, poseban problem predstavlja i implementacija usvojenih odredbi. Planirani start primjene novog zakona je bio decembar 2023. godine, je morao biti prolongiran zbog kašnjenja u formiranju novog odjela zaduženog za provjeru imovinskih kartona sudija i tužilaca. Uprkos zakonodavnim naporima, nerješena pitanja i dalje postoje, što utiče na to da izmjene zakona nemaju očekivani efekat kada je u pitanju unapređenje integriteta.

VSTV je na sjednici održanoj 18. oktobra 2023. godine priznao probleme u primjeni novih ovlaštenja u vezi sa verifikacijom imovinskih kartona sudija i tužilaca, kao i da se ova ovlaštenja neće moći provesti do datuma kada je zakon trebao stupiti na snagu, između ostalog zbog toga što posebno odjeljenje za prijavu imovine, koje bi trebalo provodite ove aktivnosti, nije bilo osnovano. To praktički znači da nije moguće imenovati nove sudije i tužioce, što može dovesti do značajnih problema u radu pravosuđa. Ovi problemi su doveli do toga da je zakon morao opet da se izmijeni kako bi se produžio rok za osnivanje odjeljenja. Važno je napomenuti da je problem nastao zbog odbijanja Vijeća ministara da odobri neophodna sredstva za rad odjeljenja i novog osoblja, što sugerira i dalje političke opstrukcije mehanizma odgovornosti.

Prema podacima iz Godišnjeg izvještaja UDT-a, u toku 2023 godine je došlo do smanjenja broja pritužbi u odnosu na 2022. godinu kada jee zabilježeno 840 pritužbi, te je tokom 2023. godine podnijeto 783 pritužbi, pokrenuta su 33 disciplinska postupaka protiv 32 nosioca pravosudnih funkcija, osam manje u odnosu na 2022. godinu, i izrečeno je ukupno 28 disciplinskih mjera. Najveći broj pravosnažno izrečenih mjera odnose se na: smanjenje plate (12), javna opomena (10), te pismena opomena (6).[1]

Zaprimljene pritužbe tokom 2023. godine se najvećim dijelom odnose na postupanje sudija općinskih sudova (ukupno 311 pritužbi ili 40%), sudija osnovnih sudova (154 pritužba ili 20%), potom prijave protiv kantonalnih tužilaštava (140 pritužbi ili 18%), te sudija kantonalnih sudova (72 pritužbe ili 9%). Na osnovu ovih podataka može se zaključiti da se 60% zaprimljenih prijava odnosi na prvostepene sudske institucije, odnosno općinske i osnovne sudove.

Broj osnovanih pritužbi u ukupnom broju riješenih pritužbi tokom 2023. godine smanjen u odnosu na 2022. godinu i iznosi 6% od ukupnog broja riješenih pritužbi tokom 2023. godine. Najčešće izrečene disciplinske mjere u prošloj godini bile su javne opomene i smanjenje plate, a TI BiH je i ranijih godina primijetio da se uglavnom izriču blaže disciplinske mjere. Posebno je sporna bila praksa da se anonimiziraju pravosnažne odluke kojima se izriču javne opomene sudijama i tužiocima, a čime se potpuno obesmišljava karakter izrečene disciplinske mjere.

[1] link

7. Procesuiranje korupcije

Procesuiranje koruptivnih krivičnih djela pred sudovima i tužilaštvima u BiH je jedan od ključnih i osnovnih načina sprečavanja, suzbijanja i borbe protiv korupcije.

7.1. Bosna i Hercegovina

7.1.1. Analize

7.1.1.1. Implementacija

Ocjena: ★★☆

Tokom 2023. godine zabilježeno je neznatno povećanje broja prijava za sva krivična djela, dok je broj prijava za korupcijska krivična djela značajno povećan sa 253 prijave tokom 2022. godine na 349 prijava tokom 2023. godine. Međutim, od 129 riješenih prijava za korupcijska krivična djela tokom 2023. godine, njih 58 odnosno 44,9% je riješeno negativnom tužilačkom odlukom, odnosno Naredbom o nesprovođenju istrage, 58 prijava ili 44,1% je riješeno na „drugi način“, odnosno prijave riješene ustupanjem predmeta drugom tužilaštvu, spajanjem predmeta itd., dok je u samo 13 slučajeva donijeta Naredba o provođenju istrage, što sa prenijetim istragama u toku prethodne godine iznosi ukupno 19 istraga za korupcijska krivična djela tokom 2023. godin. Također, od 349 prijave u radu tokom 2023. godine 24 prijave su se odnosile na slučajeve visoke korupcije, u skladu sa usvojenom definicijom VSTV-a o korupciji na visokom nivou.

Tužilaštvo BiH je tokom 2023. godine imalo ukupno 19 istraga u radu za korupcijska krivična djela, što predstavlja smanjenje broja u odnosu na 2021. godinu kada su u radu pokrenute 23 istrage. Sedam istraga za korupcijska krivična djela se odnosilo na visoku korupciju. Tužilaštvo BiH je tokom 2023. godine riješilo 12 istraga za korupcijska krivična djela, od čega je jedna riješena Naredbom o obustavi istrage. Tužilaštvo BiH je tokom 2023. godine podiglo ukupno 11 optužnica za korupcijska krivična djela, od čega se tri odnose na visoku korupciju.

Sud BiH je u 2023. godini donio ukupno 15 osuđujućih presuda za korupcijska krivična djela, što predstavlja povećanje u odnosu na 2022. godinu kada je donijeto tek 10 osuđujućih presuda, od čega je bilo 14 pravosnažnih i jedna nepravosnažna osuđujuća presuda. Od ukupnog broja donesenih osuđujućih sudskih odluka, sedam odluka su sa krivično-pravnom sankcijom zatvora, sedam uslovnih osuda, te jedna novčana kazna.

7.2. Federacija Bosne i Hercegovine

7.2.1. Analize

7.2.1.1. Implementacija

Ocjena: ★★☆

U tužilačkom sistemu FBiH je tokom 2023. godine zabilježeno smanjenje broja prijava za korupcijska krivična djela sa 1.148 prijava tokom 2022. godine na 1.117 prijava tokom 2023. godine. Od ukupnog broja zaprimljenih prijava tokom 2023. godine, 25 prijava se odnosilo na predmete korupcije na visokom nivou. Udio prijava u radu za korupcijska krivična djela u ukupnom broju prijava u tužilačkom sistemu FBiH smanjen je sa 5,5% tokom 2022. godine na 5,3% tokom 2023. godine.

Tužilaštva unutar tužilačkog sistema FBiH su u 2023. riješila ukupno 618 prijava, od čega se 17 prijava odnosilo na korupciju na visokom nivou. Od tog broja, 422 prijave tokom 2023. godine, od čega su se tri odnosile na korupciju na visokom nivou je riješeno Naredbom o nesprovođenju istrage, dok je 46 prijava riješeno na „drugi način“, odnosno ustupanjem predmeta drugom tužilaštvu, spajanjem predmeta i sl. Udio

Naredbi o obustavi istrage u ukupnom broju riješenih prijava iznosi 68,2%, te je povećan u odnosu na 2022. godinu kada je udio Naredbi o nesprovođenju prijave u ukupnom broju riješenih prijava iznosio 61,4%.

Tokom 2023. godine je zabilježeno je smanjenje broja istraga za korupcijska krivična djela u tužilačkom sistemu FBiH sa 353 istrage tokom 2022. godine na 264 istrage tokom 2023. godine, od čega se 29 odnosilo na korupciju na visokom nivou. Tužilaštva unutar tužilačkog sistema tokom 2023. godine su riješila ukupno 182 istrage (24 istrage za korupciju na visokom nivou), te je zabilježeno smanjenje u poređenju sa 2022. godinom kada je bilo tek 240 riješenih istraga. Udio Naredbi o obustavi istrage u ukupnom broju riješenih prijava je povećan sa 27% tokom 2022. godine na 35.1% tokom 2023. godine.

U tužilačkom sistemu FBiH 2023. godine zabilježeno smanjenje broja podignutih optužnica za korupcijska krivična djela, sa 158 podignutih optužnica tokom 2022. godine na 111 podignutih optužnica tokom 2023. godine, od čega se 15 odnosi na predmete korupcije na visokom nivou.

Tužilački sistem FBiH bilježi značajno smanjenje broja osuđujućih presuda za korupcijska krivična djela u 2023. godini, sa 240 tokom 2022. godine na 147 tokom 2023. godine, od čega se četiri odnose na korupciju na visokom nivou. Udio zatvorskih kazni u ukupnom broju osuđujućih presuda iznosi 40,8%, dok je udio uslovnih osuda i dalje na jako visokom nivou i iznosi 57,1%.

7.3. Republika Srpska

7.3.1. Analize

7.3.1.1. Implementacija

Ocjena: ★★☆

Broj prijava za korupcijska krivična djela u tužilačkom sistemu RS neznatno je povećan tokom 2023. godine u odnosu na 2022. godinu. Tužilački sistem RS je tokom 2023. godine imao ukupno 458 prijava u radu za korupcijska krivična djela, od čega se samo šest prijava odnosilo na predmet korupcije na visokom nivou.

Broj riješenih prijava je ostao na istom nivou tokom 2023. godine u odnosu na 2022. godinu. Udio Naredbi o nesprovođenju istrage u ukupnom broju riješenih prijava je neznatno smanjen tokom 2023. godine i iznosi 61,5%, u poređenju sa 62,2% tokom 2022. godine

Kada govorimo o broju otvorenih istraga, tokom 2023. godine je zabilježeno je minimalno smanjenje broja u poređenju sa 2022. godinom, odnosno u 2023. godini je unutar tužilačkog sistema RS otvorene su ukupno 103 istrage u predmetima korupcije, od čega su se tri odnosile na korupciju na visokom nivou, dok je tokom 2022. godine bilo otvoreno ukupno 107 istraga. Kada govorimo o riješenim istragama, tokom 2023. godine je smanjen broj riješenih istraga sa 63 tokom 2022. godine na 59 tokom 2023. godine. Udio naredbi o obustavi istrage u ukupnom broju riješenih istraga povećan je sa 47,6% tokom 2022. godine na 49,1% tokom 2023. godine.

Tokom 2023. godine smanjen je broj podignutih optužnica za korupcijska krivična djela u odnosu na 2022. godinu, sa 31 podignutih optužnica tokom 2022. godine na 27 podignutih optužnica tokom 2023. godine. Od ovog broja podignutih optužnica tokom 2023. godine, tek jedna se odnosila na predmet korupcije na visokom nivou.

Kada govorimo o broju osuđujućih presuda za korupcijska krivična djela, tokom 2023. godine je zabilježeno povećanje broja presuda u odnosu na 2022. godinu, odnosno povećan je sa 34 osuđujuće presuda na 46 osuđujućih presuda. Broj zatvorski kazni je identičan u odnosu na prethodnu godinu, dok udio zatvorskih kazni u ukupnom broju donesenih osuđujućih presuda iznosi 45,2%. broj uslovnih osuda je povećan sa 10 u toku 2022. na 13 u toku 2023. godine, dok je broj novčanih kazni značajnije povećan sa 5 tokom 2022. godine na 11 tokom 2023. godine

Ovdje se posebno izdvajaju loši rezultati Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala gdje je Okružni sud u Banjaluci tokom 2023. godine donio samo sedam osuđujućih presuda u slučajevima korupcije, od čega su tri pravosnažne (dvije zatvorske kazne i jedna novčana kazna) te četiri nepravosnažne (tri zatvorske kazne i jedna uslovna osuda). Uzimajući u obzir specifične nadležnosti koje ovo odjeljenje ima na osnovu Zakona o suzbijanju korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, rezultati su poražavajući.

7.4. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine

7.4.1. Analize

7.4.1.1. Implementacija

Ocjena: ★★☆

Tužilaštvo BD je u toku 2023. godine imalo jedanaest prijava za korupcijska krivična djela, što predstavlja povećanje broja u odnosu na 2022. godinu kada je bilo sedam prijava. Također, udio prijava za korupcijska krivična djela u odnosu na ukupan broj prijava povećan je sa 2,4% tokom 2022. godine na 4,5% tokom 2023. godine.

Za razliku od ostalih nivoa vlasti, već godinama Tužilaštvo BD po prvilu ne donosi negativne tužilačke odluke u procesu rješavanja prijava za koruptivna korupcijska djela kojih je tokom 2023. godine bilo 11, odnosno u posljednje četiri godine zabilježena je samo jedna Naredba o nesprovođenju istrage kod Tužilaštva BD.

Tužilački sistem BD bilježi porast ukupnog broja otvorenih istraga za korupcijska krivična djela u toku 2023. godine, odnosno otvorene su 22 istrage za korupcijska krivična djela, u odnosu na 15 otvorenih istraga tokom 2022. godine.

Tokom 2023. godine je u tužilačkom sistemu BD zabilježen značajan porast broja riješenih istraga za korupcijska krivična djela, gdje je tokom 2023. godine riješeno 14 istraga, u poređenju na četiri riješene istrage tokom 2022. godine. Udio Naredbi o obustavi istrage u ukupnom broju riješenih istraga u Tužilaštvu BD je značjajno povećan tokom 2023. godine i iznosi 42,8% u poređenju sa udjelom tokom 2022. godine koji je iznosio 25%. Tokom 2023. godine, od četrnaest riješenih istraga, šest istraga je riješeno obustavom. Uporedo sa povećanjem broja istraga, povećan je i broj podignutih optužnica sa tri podignute optužnice tokom 2022. godine na tek 8 podignutih optužnica tokom 2023. godine.

Kada je riječ o broju donesenih sudskih odluka, na nivou BD je tokom 2023. godine zabilježeno je smanjenje broja donesenih osuđujućih presuda sa 9 tokom 2022. godine na 7 tokom 2023. godine